Stories

MISIJA NAWINDA I POSJET MISIJSKIM POSTAJAMA

Život u tropskoj Africi, uz svu bijedu, koju je pandemija Covid-19 učinila još većom i težom, vrlo niske higijenske uvjete i izuzetno teško preživljavanje iz dana u dan, u sebi ipak nosi vjeru, nadu, samopouzdanje i požrtvovnost, koji zapanjuju. U Zambiji sam susreo, doživio i vidio način života kakav nama nije moguće zamisliti. Pokušajte na trenutak zamisliti da sada, u ovom času nemate, u materijalnom smislu, baš ništa… Crna topla Afrika i njezini siromašni ljudi probude u čovjeku neizrecivo ganuće, sućut, samaritanstvo i emocije upravo zbog razine patnje tih dragih ljudi. Zapadnog čovjeka susret s takvim načinom života nužno dovodi do katarze. Sliku tog i takvog životnog krajolika toliko različitog od sigurnosti i udobnosti življenja u zapadnom svijetu, pokušavam prikazati. 

I ove godine sam proveo jedno vrijeme u misiji Nawinda i obišao nekoliko misijskih postaja: Namenyu, Mbomu, Ibolelo, Sabelo, Samisisi, Mbuluminu i Santandu. Svugdje ista priča, teški životni uvjeti, nema hrane, odjeće, obuće, ali svugdje puno vesele, razigrane, bistre djece, puno radosti i života… Ovdje se potvrđuje ona narodna: „Nije sretan onaj tko puno ima nego onaj tko malo treba.“ Kad čovjek uđe u svijet ovih sela ima osjećaj kao da ulazi u neku potpuno drugačiju dimenziju, dimenziju nepodnošljive lakoće postojanja, rekao bi Kundera. 

Unatoč tolikoj neimaštini nigdje nisam susreo toliko čovječnosti, ljudske dobrote, čestitosti, iskrenosti, susretljivosti, osjećaja za druge i one duboke istinske radosti. A nije lako biti siromah i ostati čovjek. Kad kažem da su sretni i radosni, često čujem reakciju: pa ne znaju za bolje! Nije istina! Znaju oni i za bolji komad odjeće i da postoji obuća, da postoje solarne ploče koje im mogu dati struju, znaju da postoje pokrivači koji bi ih mogli utopliti u hladnim afričkim noćima, znaju da postoji i bolja hrana od palente koju svakodnevno jedu… sve oni znaju, ali oni toga nemaju niti si bilo što od toga mogu priuštiti. Zaklada „Srce za Zambiju“, uz pomoć dobrih ljudi, preko obrazovnih projekata pokušava ovom siromašnom narodu pomoći, jer ”obrazovanje je najmoćnije oružje koje možete koristiti da promijenite svijet”. (N. Mandela)

Hvala svima onima koji su i ove godine omogućili da djeca koju sam susreo, a bilo ih je na stotine, budu još radosnija i nasmijanija. Hvala Žabac Food Outlet jer je svako dijete dobilo lizalicu ili bombon, hvala Croatia Airlines jer ste omogućili da svi darovi u dodatnoj prtljazi stignu do djece. Hvala Osnovnoj školi Josip Jović, Aržano na nogometnim loptama koje su darovane djeci u Samisisiju i Sabelu, kao i na dječjim majicama koje su ih posebno razveselile. Hvala prijateljima koji su omogućili da svaka misijska postaja dobije bibliju i katehetski materijal na jeziku Lozi, hvala svima koji na bilo koji način pomažu rad zaklade „Srce za Zambiju“. O našim projektima više u sljedećim objavama.