Stories

POVRATAK U MISIJU NJOKO

Završio je moj 20-dnevni boravak u misiji Nawinda. Vratio sam se u misiju Njoko, u zonu interneta, ali veoma sporog. Teško je jednim postom opisati sve što sam doživio i iskazati ono što osjećam. Obećavam, stoga, opis i fotografije svakoga mjesta u kojemu sam boravio nakon povratka u Hrvatsku. Ukratko, proputovao sam stotine kilometara, posjetio mnoga udaljena i siromašna sela, u kojima sam slavio mise, te sakramente krštenja (86) i vjenčanja (4). Naravno sve na Silozi jeziku. Susreo sam stotine predivnih ljudi i djece. Živio s njima, molio s njima, jeo s njima, plesao s njima, noćio u njihovim selima… Ovi ljudi, u materijalnom smislu, nemaju ništa: struje, vodovoda, interneta, telefona, pokrivača, odjeće… Kuće su im od blata prekrivene slamom, hrane se uglavnom bijelom palentom, spavaju na zemljanom podu… Većinom su nepismeni. Velikom broju djece neće biti omogućeno školovanje. Djeca nemaju nikakvih igračaka, sretni su ako imaju komad odjeće. Unatoč tomu nigdje nisam susreo toliko ljudske dobrote, radosti, čestitosti, iskrenosti, susretljivosti i osjećaja za druge… Ovi ljudi, posebno djeca, trebaju našu pomoć i ljubav. U ovim selima nema razbojstava, kriminala, droge, krađa, alkohola… a kao oni nisu civilizirani. Teško mi je shvatiti da tzv. civilizirani čovjek 21. stoljeća, koji ne zna što će od izobilja, mirno spava znajući da milijuni ljudi žive u krajnjem siromaštvu. Trenutno sam na misiji Njoko u kojoj živi naš misionar Boris Dabo, koji uz Njoko i Nawindu vodi brigu i o misiji Maziba. Fr. Boris je u Zambiji 35 godina. Uz evangelizaciju još na razne druge načine pomaže ovim dragim ljudima. Sagradio je desetke crkava, bolnica i škola, tisućama djece omogućio školovanje… Sve to uz pomoć dobrih ljudi iz Hrvatske i svijeta. Dragi father kapa do poda! Namilata kaufela mina! Nalata Nawinda. Nikataha silimo sesi taha. Luka bonana!